"Službeni glasnik RS", br. 63/2001, 42/2002, 39/2003
Na osnovu člana 83. tačka 3. Ustava Republike Srbije, donosim
U K A Z
O PROGLAŠENJU ZAKONA O JAVNOM TUŽILAŠTVU
Proglašava se Zakon o javnom tužilaštvu, koji je donela Narodna skupština Republike Srbije na Drugoj sednici Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2001. godini, 7. novembra 2001. godine.
PR broj 42
U Beogradu, 8. novembra 2001. godine
Predsednik Republike,
Milan Milutinović, s.r.
Z A K O N
O JAVNOM TUŽILAŠTVU
Glava prva
NAČELA
Javno tužilaštvo
Član 1.
Javno tužilaštvo je samostalni državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih kažnjivih dela, ulaganjem pravnih sredstava, štiti ustavnost i zakonitost i preduzima druge radnje na koje je zakonom ovlašćeno.
Javno tužilaštvo podleže samo ustavu i zakonu.
Vršenje nadležnosti javnog tužilaštva
Član 2.
Nadležnost javnog tužilaštva vrše Republički javni tužilac, okružni javni tužilac i opštinski javni tužilac.
Republički javni tužilac vrši nadležnost javnog tužilaštva u okviru prava i dužnosti Republike Srbije.
Zabrana uticaja na javno tužilaštvo
Član 3.
Korišćenje javnog položaja, sredstava javnog obaveštavanja i bilo koje javno istupanje kojim se utiče na javno tužilaštvo zabranjeno je.
Zabranjen je i svaki drugi uticaj na javno tužilaštvo.
Dužnost dostavljanja spisa javnom tužilaštvu
Član 4.
Sudovi, drugi državni organi i pravna lica dužni su da javnom tužilaštvu, na njegov zahtev, dostave spise i obaveštenja potrebne za preduzimanje radnji za koje je nadležno.
Kad javno tužilaštvo vezuje zakonski rok za ulaganje vanrednog pravnog sredstva, sudovi i drugi državni organi dužni su da mu spise neodložno dostave.
Dužnost pružanja podataka i objašnjenja javnom tužilaštvu
Član 5.
Svi su dužni da javnom tužilaštvu, na njegov zahtev, neposredno pruže objašnjenja i podatke koji su mu potrebni za podnošenje predloga na koji je zakonom ovlašćeno.
Javno tužilaštvo dužno je da prima podneske i izjave u stvarima iz svoje nadležnosti, a može da traži i dopune i objašnjenja u vezi s primljenim podnescima i izjavama.
Obaveštavanje javnosti
Član 6.
Javno tužilaštvo obaveštava javnost o stanju kriminala i drugim pojavama koje zapazi u radu.
Ako to ne šteti interesima postupka a ima društveni značaj, javno tužilaštvo može obaveštavati javnost o stvari u kojoj postupa.
Glava druga
UREĐENJE JAVNOG TUŽILAŠTVA
I. JAVNA TUŽILAŠTVA
Pojam
Član 7.
Javno tužilaštvo čine javni tužilac, zamenici javnog tužioca i osoblje.
Svi su u javnom tužilaštvu podređeni javnom tužiocu.
Vrste javnih tužilaštava
Član 8.
U Republici Srbiji postoje Republičko javno tužilaštvo, okružna javna tužilaštva i opštinska javna tužilaštva.
Republičko javno tužilaštvo osniva se za teritoriju Republike Srbije sa sedištem u Beogradu.
Okružno javno tužilaštvo osniva se za područje okružnog suda, a opštinsko javno tužilaštvo za područje jednog ili više opštinskih sudova.
Međusobni odnos javnih tužilaštava
Član 9.
Niži javni tužilac podređen je višem a niže javno tužilaštvo višem.
Svaki javni tužilac podređen je Republičkom javnom tužiocu i svako javno tužilaštvo Republičkom javnom tužilaštvu.
Uređivanje sedišta i područja okružnih i opštinskih javnih tužilaštava
Član 10.
Osnivanje, sedišta i područja okružnih i opšinskih javnih tužilaštava uređuju se posebnim zakonom.
II. NADREĐENOST
1. Spoljašnja nadređenost
Obavezna uputstva
Član 11.
Viši javni tužilac može nižem izdati obavezno uputstvo za postupanje.
Obavezno uputstvo izdaje se u pisanoj formi.
Niži javni tužilac koji smatra da je obavezno uputstvo suprotno zakonu može izjaviti prigovor Republičkom javnom tužiocu, preko javnog tužioca koji je izdao obavezno uputstvo.
Protiv obaveznog uputstva Republičkog javnog tužioca prigovor nije dopušten.
Tekst pre izmene
Devolucija i supstitucija
Član 12.
Viši javni tužilac može preduzeti sve radnje na koje je ovlašćen niži.
Viši javni tužilac može nižeg ovlastiti da postupa u stvari iz nadležnosti drugog nižeg javnog tužioca.
Uputstva Republičkog javnog tužioca
Član 13.
Republički javni tužilac izdaje obavezna uputstva za postupanje svih javnih tužilaca.
Svrha im je postizanje zakonitosti i jednoobraznosti u postupanju.
2. Unutrašnja nadređenost
Pojam
Član 14.
Javni tužilac vrši nadležnost javnog tužilaštva neposredno ili preko zamenika.
Zamenik javnog tužioca može da bez posebnog ovlašćenja preduzme svaku radnju na koju je javni tužilac ovlašćen.
Zamenik javnog tužioca dužan je da izvrši sve radnje koje mu javni tužilac poveri.
Obavezna uputstva
Član 15.
Javni tužilac može svome zameniku izdati obavezna uputstva za postupanje.
Obavezna uputstva javni tužilac izdaje u pisanoj formi.
Zamenik javnog tužioca koji smatra da je uputstvo suprotno zakonu dužan je da pre njegove primene zatraži mišljenje neposredno višeg javnog tužioca.
Mišljenje se traži preko javnog tužioca koji je uputstvo izdao.
Tekst pre izmene
III. NADLEŽNOST
1. Opšta nadležnost
Postupanje pred sudom i drugim organom
Član 16.
Pri gonjenju za krivična dela, privredne prestupe i prekršaje, javni tužilac postupa pred sudom i drugim državnim organom, preduzimajući radnje na koje je zakonom ovlašćen.
Javni tužilac postupa u parničnom, upravnom, izvršnom, vanparničnom i drugom postupku, vršeći pri tome radnje na koje je posebnim zakonima ovlašćen.
Javni tužilac postupa u granicama svoje stvarne i mesne nadležnosti, u okviru nadležnosti organa pred kojim postupa.
Zahtev za odlaganje i prekid izvršenja
Član 17.
Kad smatra da postoje razlozi da se vanrednim pravnim sredstvom pobija odluka doneta u sudskom ili drugom postupku, javni tužilac može zahtevati odlaganje ili prekid izvršenja odluke.
Zahtev se podnosi organu koji dopušta izvršenje odluke, a ako je izvršenje počelo - organu koji ga sprovodi.
Posledice usvajanja zahteva
Član 18.
Ako zahtev javnog tužioca bude usvojen, odlaganje ili prekid izvršenja traje do donošenja odluke o vanrednom pravnom sredstvu javnog tužioca.
Odluka o odlaganju ili prekidu izvršenja prestaje da važi ako javni tužilac u roku od trideset dana od njenog prijema ne izjavi vanredno pravno sredstvo.
2. Nadležnost pojedinih javnih tužilaca
Nadležnost Republičkog javnog tužioca
Član 19.
Republički javni tužilac nadležan je da postupa pred svim sudovima i drugim organima u Republici Srbiji i da preduzima sve radnje na koje je javno tužilaštvo ovlašćeno.
Nadležan je i da propiše okvirna merila za određivanje broja zamenika javnih tužilaca i osoblja u javnom tužilaštvu, merila za vrednovanje savesnosti i uspešnosti vršenja dužnosti javnog tužioca i zamenika javnog tužioca, propiše koji su postupci oprečni dostojanstvu i samostalnosti javnog tužioca i zamenika javnog tužioca i štetni po ugled javnog tužilaštva, odlučuje o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti zakona i zakonitosti propisa i drugih opštih akata, utvrđuje vrste i načine stručnog usavršavanja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, nadzire rad javnih tužilaštava i sprovođenje uputstava, prati i proučava praksu javnih tužilaštava i sudova i vrši druge poslove određene zakonom.
Tekst pre izmene
Nadležnost okružnog i opštinskog javnog tužioca
Član 20.
Okružni javni tužilac nadležan je da postupa pred okružnim sudom i da nadzire i usmerava područna opštinska javna tužilaštva.
Opštinski javni tužilac postupa pred opštinskim sudom.
Opštinski javni tužilac u sedištu trgovinskog suda postupa i pred tim sudom, a opštinski javni tužilac u sedištu odeljenja trgovinskog suda postupa i pred odeljenjem tog suda.
Tekst pre izmene
Prenošenje nadležnosti
Član 21.
Ako javno tužilaštvo ne može da vrši nadležnost, Republički javni tužilac može preneti njegovu nadležnost na drugo javno tužilaštvo istog ili višeg ranga.
Prenošenje nadležnosti traje dok se ne stvore uslovi za rad nadležnog javnog tužilaštva.
Odlučivanje o zahtevu za izuzeće
Član 22.
O zahtevu za izuzeće zamenika javnog tužioca rešava javni tužilac, a o zahtevu za izuzeće javnog tužioca neposredno viši javni tužilac.
Visoki savet pravosuđa rešava o zahtevu za izuzeće Republičkog javnog tužioca ako se postupak vodi za krivično ili drugo kažnjivo delo određeno propisima Republike Srbije.
IV. UPRAVA U JAVNIM TUŽILAŠTVIMA
Rukovođenje javnim tužilaštvom
Član 23.
Javni tužilac je nosilac uprave u javnom tužilaštvu i kao takav odgovoran je za pravilan, tačan i blagovremen rad javnog tužilaštva.
On određuje organizaciju i rad javnog tužilaštva, odlučuje o radnim odnosima zamenika javnog tužioca i osoblja, otklanja nepravilnost i odugovlačenje u radu, stara se o održavanju samostalnosti i ugleda javnog tužilaštva i vrši druge poslove na koje je ovlašćen zakonom ili drugim propisom.
Zamenjivanje javnog tužioca u upravi
Član 24.
Kad je javni tužilac odsutan ili sprečen da rukovodi, javnim tužilaštvom rukovodi zamenik koga on odredi.
Ako nije određeno ili nema uslova da se odredi ko rukovodi umesto javnog tužioca, neposredno viši javni tužilac određuje rukovodioca iz reda zamenika javnih tužilaca.
Vršilac dužnosti javnog tužioca
Član 25.
Ako javnom tužiocu prestane dužnost, Republički javni tužilac postavlja vršioca dužnosti javnog tužioca dok novi javni tužilac ne stupi na dužnost, a najviše na godinu dana.
Vršioca dužnosti Republičkog javnog tužioca postavlja Visoki savet pravosuđa.
Raspoređivanje zamenika Republičkog javnog tužioca
Član 26.
Republički javni tužilac može svog zamenika rasporediti izvan sedišta javnog tužilaštva, bez obrazovanja posebnih organizacionih jedinica.
Raspoređivanje traje kao upućivanje u javno tužilaštvo.
Lični list
Član 27.
Ministarstvo nadležno za pravosuđe vodi lični list za svakog javnog tužioca, zamenika javnog tužioca i zaposlenog u javnom tužilaštvu.
Podatke koje lični list sadrži ministarstvu prosleđuje javni tužilac i odgovoran je za njihovu tačnost, kao i lice na koje se podaci odnose ako ih je ono saopštilo.
Podaci koje sadrži lični list jesu službena tajna i mogu da se koriste samo u svrhu primene ovog zakona.
Obaveze javnih tužilaca pri dostavljanju podataka potrebnih za vođenje ličih listova propisuje ministar nadležan za pravosuđe.
Sadržina ličnog lista
Član 28.
Lični list zaposlenog u javnom tužilaštvu sadrži ime i prezime i podatke o rođenju, nacionalnosti, prebivalištu, završenoj školi, zvanju ili zanimanju, ocenama rada, kretanju u službi, znanju stranih jezika i druge podatke koje propiše ministar nadležan za pravosuđe.
Lični list javnog tužioca i zamenika javnog tužioca sadrži ime, prezime, ime oca, mesto, dan, mesec i godinu rođenja, podatke o prebivalištu, završenom pravnom fakultetu, uspehu na studijama, pripravničkoj praksi, pravosudnom ispitu, kretanju u službi, datumu navršenja radnog veka, ispunjavanju norme, upućivanju na rad u drugo javno tužilaštvo, udaljavanju sa dužnosti, disciplinskim merama, vođenim krivičnim postupcima, prestanku dužnosti, objavljenim stručnim ili naučnim radovima, znanju stranih jezika, imovinskom stanju i stambenim prilikama.
Organi koji imaju podatke koji se upisuju u lični list dužni su da ih dostave ministarstvu nadležnom za pravosuđe.
Tekst pre izmene
Pravilnik o upravi u javnim tužilaštvima
Član 29.
Pravilnikom o upravi u javnim tužilaštvima detaljnije se uređuje uprava u javnim tužilaštvima, pre svega: okvirna merila za određivanje broja zamenika javnih tužilaca i osoblja u javnom tužilaštvu, odnos javnog tužilaštva prema drugim državnim organima, građanima i javnosti, način vođenja evidencija, rukovanje predmetima, postupanje sa arhivskim materijalom i druga pitanja značajna za rad javnih tužilaštava.
Pravilnik o upravi u javnim tužilaštvima donosi Republički javni tužilac i objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Nadzor nad primenom Pravilnika
Član 30.
Primenu Pravilnika o upravi u javnim tužilaštvima nadzire ministarstvo nadležno za pravosuđe.
Nadzornik može biti samo onaj ko ispunjava uslove za izbor u javno tužilaštvo čiji rad nadzire.
Posledice nadzora
Član 31.
Posle nadzora sačinjava se zapisnik koji se dostavlja javnom tužiocu, neposredno višem javnom tužiocu, Republičkom javnom tužiocu i ministru nadležnom za pravosuđe.
Javni tužilac dužan je da neposredno višeg javnog tužioca, Republičkog javnog tužioca i ministra obavesti o tome šta je preduzeto da se uočeni nedostaci otklone.
Rok za obaveštavanje određuje se Pravilnikom o upravi u javnim tužilaštvima.
Glava treća
POLOŽAJ JAVNIH TUŽILACA I ZAMENIKA JAVNIH TUŽILACA
I. OSNOVNA PRAVA I OBAVEZE
Samostalnost
Član 32.
Niko izvan javnog tužilaštva nema pravo da određuje poslove javnim tužiocima i zamenicima, niti da upravlja njihovim predmetima.
Oni samo nadležnom javnom tužiocu moraju da obrazlažu svoje činjenične i pravne stavove.
Održavanje poverenja u samostalnost
Član 33.
Javni tužilac i zamenik dužni su da održe poverenje u svoju samostalnost.
Službe, poslovi i postupci nespojivi sa njihovom dužnošću određuju se ovim zakonom.
Materijalna nezavisnost
Član 34.
Javni tužilac i zamenik imaju pravo na platu pogodnu da održi njihovu samostalnost i sigurnost njihovih porodica.
Njihova plata uređuje se zakonom, prema merilima određenim ovim zakonom.
Imunitet
Član 35.
Javni tužilac i zamenik nikome nisu odgovorni za mišljenje dato u vršenju dužnosti.
U postupku pokrenutom zbog krivičnog dela učinjenog u vršenju dužnosti ne mogu biti pritvoreni bez odobrenja Narodne skupštine.
Odgovornost za štetu
Član 36.
Za štetu koju javni tužilac i zamenik prouzrokuju nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija.
Kad je šteta prouzrokovana namerno ili grubom nepažnjom, Republika Srbija može od javnog tužioca i zamenika tražiti naknadu isplaćenog iznosa.
Pravo na udruživanje
Član 37.
Javni tužioci i zamenici imaju pravo da se udružuju radi zaštite svojih interesa.
Mogu da preduzimaju mere radi zaštite i održanja svoje samostalnosti.
Pravo na stručno usavršavanje
Član 38.
Javni tužilac i zamenik imaju pravo na stručno usavršavanje o trošku Republike Srbije.
Vrste i načine stručnog usavršavanja propisuje Republički javni tužilac.
II. TRAJANJE DUŽNOSTI
1. Uopšte
Član 39.
Dužnost javnog tužioca traje neprekidno od prvog izbora do navršenja radnog veka.
Zamenik javnog tužioca imenuje se na osam godina i može biti ponovo imenovan.
Pre navršenja radnog veka ili vremena na koje su imenovani dužnost im može prestati samo pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Tekst pre izmene
Uticaj promena u uređenju javnih tužilaštava
Član 40.
Zamenik javnog tužioca nastavlja dužnost ako bude smanjen broj zamenika u javnom tužilaštvu.
Ako javno tužilaštvo bude ukinuto, javni tužilac nastavlja dužnost.
O tome u kom javnom tužilaštvu javni tužilac nastavlja dužnost odlučuje Republički javni tužilac.
Tekst pre izmene
2. Udaljenje sa dužnosti
Razlozi za udaljenje
Član 41.
Javni tužilac i zamenik udaljuju se sa dužnosti kad im je određen pritvor.
Mogu biti udaljeni sa dužnosti kad je pokrenut postupak za njihovo razrešenje ili krivični postupak za delo zbog koga mogu biti razrešeni.
Odlučivanje o udaljenju
Član 42.
O obaveznom udaljenju zamenika odlučuje javni tužilac, a o obaveznom udaljenju javnog tužioca neposredno viši javni tužilac.
Ako udaljenje nije obavezno, o njemu odlučuje Republički javni tužilac.
O udaljenju Republičkog javnog tužioca odlučuje ministar nadležan za pravosuđe.
Pravo na prigovor
Član 43.
Na odluku o udaljenju dopušten je prigovor Vladi, u roku od tri dana.
Tekst pre izmene
Trajanje udaljenja
Član 44.
Udaljenje sa dužnosti traje do ukidanja pritvora, okončanja postupka za razrešenje ili okončanja krivičnog postupka.
Tekst pre izmene
III. PREMEŠTAJ I UPUĆIVANJE
1. Premeštaj
Član 45.
Zamenik javnog tužioca može biti premešten u drugo javno tužilaštvo istog ranga, samo uz svoju pismenu saglasnost.
Rešenje o premeštaju donosi Republički javni tužilac.
Zamenik javnog tužioca trajno nastavlja dužnost u drugom javnom tužilaštvu.
Tekst pre izmene
2. Upućivanje u drugo javno tužilaštvo
Član 46.
Javni tužilac i zamenik mogu uz svoju saglasnost biti upućeni u drugo javno tužilaštvo istog ili nižeg ranga, najduže na devet meseci u dve kalendarske godine.
Upućuju se u javno tužilaštvo čije potrebe to iziskuju.
Rešenje o upućivanju donosi Republički javni tužilac.
Tekst pre izmene
IV. NESPOJIVOST DUŽNOSTI S DRUGIM SLUŽBAMA, POSLOVIMA I POSTUPCIMA
1. Odnos drugih službi, poslova i postupaka sa dužnošću javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
Član 47.
Javni tužilac i zamenik ne mogu biti na dužnostima u organima koji donose ili izvršavaju propise, biti članovi političke stranke, baviti se bilo kojim javnim ili privatnim plaćenim poslom, niti pružati pravne usluge ili savete uz naknadu.
Izuzetno, javni tužilac i zamenik mogu uz naknadu obavljati naučnu i stručnu delatnost.
Sa njihovom dužnošću nespojive su i druge službe, poslovi i postupci koji su oprečni dostojanstvu i samostalnosti javnog tužilaštva ili štete njegovom ugledu.
Koji su postupci oprečni dostojanstvu i samostalnosti javnog tužilaštva i štetni po njegov ugled propisuje Republički javni tužilac.
Tekst pre izmene
2. Postupak odlučivanja o nespojivosti
Dužnost obaveštavanja
Član 48.
Zamenik javnog tužioca dužan je da pismeno obavesti javnog tužioca o svakoj službi ili poslu za koje postoji mogućnost da su nespojivi sa njegovom dužnošću.
Javni tužilac o takvoj svojoj službi ili poslu obaveštava neposredno višeg javnog tužioca, a Republički javni tužilac obaveštava ministra nadležnog za pravosuđe.
Pokretanje postupka
Član 49.
Javni tužilac dužan je da pred Republičkim javnim tužiocem pokrene postupak odlučivanja o nespojivosti čim sazna da javni tužilac ili zamenik javnog tužioca vrše službe ili poslove ili čine postupke za koje postoji mogućnost da su nespojivi sa njihovom dužnošću.
Ministar nadležan za pravosuđe pokreće i vodi postupak odlučivanja o tome da li su druge službe, poslovi ili postupci nespojivi sa dužnošću Republičkog javnog tužioca.
Izricanje mere upozorenja
Član 50.
Istovremeno sa utvrđivanjem nespojivosti može biti izrečena mera upozorenja koja se upisuje u lični list.
Tekst pre izmene
V. MATERIJALNI POLOŽAJ
Uvodna odredba
Član 51.
Osnovna plata javnog tužioca i zamenika izračunava se isto kao osnovna plata sudije.
Osnovna plata javnog tužioca i zamenika javnog tužioca
Član 52.
Osnovna plata javnog tužioca istovetna je osnovnoj plati predsednika suda pred kojim postupa.
Visoki savet pravosuđa može, zavisno od obima i složenosti poslova, odlučiti da neki javni tužioci imaju osnovnu platu jednaku osnovnoj plati sudije neposredno višeg suda.
Osnovna plata zamenika javnog tužioca niža je za 7% od osnovne plate javnog tužioca.
Osnovna plata javnog tužioca upućenog u drugo javno tužilaštvo
Član 53.
Javni tužilac i zamenik koji su upućeni u drugo javno tužilaštvo imaju pravo na osnovnu platu koja odgovara osnovnoj plati u javnom tužilaštvu u koje su upućeni, ako je za njih povoljnija.
Naknade i njihova ostala primanja propisuje Visoki savet pravosuđa.
Uvećanje osnovne plate
Član 54.
Javnom tužiocu i zameniku koji isključivo ili pretežno postupa u krivičnim stvarima u okružnom sudu osnovna plata uvećava se do 20%, u visini koju odredi Visoki savet pravosuđa.
Visoki savet pravosuđa može odlučiti da se osnovna plata u javnom tužilaštvu u kome se ne mogu popuniti upražnjena mesta uveća do 75%.
Visoki savet pravosuđa može, zavisno od obima poslova, javnom tužiocu određenog tužilaštva da poveća osnovnu platu do 8%.
Tekst pre izmene
Dodatak na platu
Član 55.
Uvođenjem dodatka na sudijsku platu istovremeno se uvodi i dodatak na platu javnih tužilaca i zamenika.
Glava četvrta
IZBOR I IMENOVANJE
I. OSNOVNA PRAVILA
Član 56.
Javnog tužioca bira Narodna skupština, na predlog Vlade.
Zamenika javnog tužioca imenuje Vlada, na predlog ministra nadležnog za pravosuđe.
Broj zamenika javnih tužilaca za svako javno tužilaštvo određuje Narodna skupština, na predlog Vlade.
Tekst pre izmene
II. USLOVI ZA IZBOR I IMENOVANJE
Član 57.
Za javnog tužioca može biti izabran, a za zamenika javnog tužioca imenovan državljanin Republike Srbije koji ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima, koji je završio pravni fakultet, položio pravosudni ispit i dostojan je dužnosti javnog tužioca.
Posle položenog pravosudnog ispita potrebno je i radno iskustvo u pravnoj struci:
- dve godine za opštinskog javnog tužioca i jedna godina za zamenika opštinskog javnog tužioca;
- četiri godine za okružnog javnog tužioca i tri godine za zamenika okružnog javnog tužioca;
- šest godina za Republičkog javnog tužioca i za zamenika Republičkog javnog tužioca.
Tekst pre izmene
III. POSTUPAK ZA IZBOR I IMENOVANJE
Oglašavanje izbora i imenovanja
Član 58.
Izbor javnih tužilaca i imenovanje zamenika javnih tužilaca oglašava ministar nadležan za pravosuđe.
Oglas se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srbije" i drugom sredstvu javnog obaveštavanja.
Tekst pre izmene
Podnošenje prijava
Član 59.
Prijave se podnose ministarstvu nadležnom za pravosuđe, u roku od petnaest dana od objavljivanja oglasa u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Uz prijave se podnose i dokazi o ispunjavanju uslova za izbor, ili imenovanje.
Tekst pre izmene
Pribavljanje podataka i mišljenja
Član 60.
Ministar nadležan za pravosuđe pribavlja podatke i mišljenja o stručnosti i dostojnosti kandidata.
Podaci i mišljenja pribavljaju se od organa i organizacija u kojima je kandidat radio u pravnoj struci.
Tekst pre izmene
Predlaganje izbora i imenovanja
Član 61.
Pri predlaganju javnih tužilaca i zamenika uzimaju se u obzir stručnost i dostojnost.
Predlog za imenovanje zamenika utvrđuje se uz saglasnost javnog tužioca tužilaštva za koje se vrši imenovanje.
Svaki predlog za izbor i imenovanje mora biti obrazložen.
Tekst pre izmene
Član 62.
BRISAN - sa 39/2003
Tekst pre izmene
IV. ZAKLETVA I STUPANJE NA DUŽNOST
Polaganje zakletve
Član 63.
Javni tužilac pre stupanja na dužnost polaže zakletvu pred predsednikom Narodne skupštine.
Republički javni tužilac polaže zakletvu pred Narodnom skupštinom.
Zamenik javnog tužioca polaže zakletvu pred predsednikom Vlade.
Tekst pre izmene
Tekst zakletve
Član 64.
Tekst zakletve glasi: "Zaklinjem se svojom čašću da ću ustavnost i zakonitost štititi predano, savesno i nepristrasno".
Stupanje na dužnost
Član 65.
Javni tužilac i zamenik stupaju na dužnost na svečanoj sednici u javnom tužilaštvu za koje su izabrani, ili imenovani.
Stupanjem na dužnost prestaje im druga dužnost u javnom tužilaštvu.
Tekst pre izmene
Kad se smatra da nije bilo izbora i imenovanja
Član 66.
Smatra se da javni tužilac nije izabran niti zamenik imenovan ako bez opravdanog razloga ne stupi na dužnost u roku od dva meseca od izbora, odnosno imenovanja.
Odluku o tome donosi Republički javni tužilac i o njoj obaveštava Narodnu skupštinu i Vladu.
Tekst pre izmene
Glava peta
PRESTANAK DUŽNOSTI
I. RAZLOZI ZA PRESTANAK DUŽNOSTI
1. Svi razlozi
Član 67.
Dužnost javnog tužioca i zamenika prestaje na njegov zahtev, kad navrši radni vek ili kad bude razrešen.
Zameniku javnog tužioca dužnost prestaje i kad istekne vreme na koje je imenovan i ako bude ukinuto javno tužilaštvo.
Tekst pre izmene
2. Posebno o navršenju radnog veka
Član 68.
Javnom tužiocu i zameniku prestaje radni vek kad navrše šezdeset pet godina života ili četrdeset godina staža osiguranja.
Radni vek ne može im biti produžen.
Javni tužilac najkasnije do 1. oktobra pismeno obaveštava Republičkog javnog tužioca o tome koji njegovi zamenici i neposredno niži javni tužioci naredne godine navršavaju radni vek i kada.
3. Posebno o razlozima za razrešenje
Svi razlozi
Član 69.
Javni tužilac i zamenik razrešavaju se kad su osuđeni za krivično delo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest meseci ili za kažnjivo delo koje ih čini nedostojnim dužnosti, kad nesavesno ili nestručno vrše dužnost ili kad trajno izgube radnu sposobnost za vršenje dužnosti.
Posebno o nesavesnom i nestručnom vršenju dužnosti
Član 70.
Javni tužilac i zamenik nesavesno vrše dužnost ako odugovlače rešavanje predmeta, zanemaruju propisane rokove ili na drugi način postupaju protivno merilima koja odredi Republički javni tužilac.
Smatra se nesavesnim vršenjem dužnosti i ako nastave službe, poslove ili postupke iste ili slične onima za koje je utvrđeno da su nespojivi s njihovom dužnošću, ili bez opravdanih razloga ne stupe na dužnost.
Nestručnim se smatra nedovoljno uspešno vršenje dužnosti, shodno merilima koja propiše Republički javni tužilac.
Tekst pre izmene
II. UTVRĐIVANJE RAZLOGA ZA PRESTANAK DUŽNOSTI
1. Utvrđivanje navršenja radnog veka i razloga za razrešenje
Nadležnost i pokretanje postupka
Član 71.
Navršenje radnog veka i razloge za razrešenje utvrđuje Republički javni tužilac.
Postupak pokreću javni tužilac, neposredno viši javni tužilac, Republički javni tužilac i ministar nadležan za pravosuđe.
Ministar pokreće i vodi postupak u kome utvrđuje da li je Republički javni tužilac navršio radni vek i postoje li razlozi za njegovo razrešenje, po pravilima kad postupak vodi Republički javni tužilac.
Postupak i pravo na prigovor
Član 72.
Republički javni tužilac utvrđuje činjenice i odlučuje u postupku zatvorenom za javnost.
Odluka Republičkog javnog tužioca mora biti obrazložena.
Na odluku je dopušten prigovor Vladi, u roku od osam dana.
Tekst pre izmene
Položaj u postupku
Član 73.
Javni tužilac i zamenik imaju pravo da odmah budu obavešteni o razlozima pokretanja postupka, da se upoznaju s predmetom i pratećom dokumentacijom, tokom postupka i izveštajem izvestioca i da sami ili preko zastupnika pruže objašnjenja i dokaze za svoje tvrdnje.
Svoje tvrdnje mogu usmeno da izlože.
Isti položaj ima Republički javni tužilac kad postupak vodi ministar nadležan za pravosuđe.
Obaveštavanje o odluci
Član 74.
Ako se utvrdi navršenje radnog veka ili razloga za razrešenje, Republički javni tužilac obaveštava Narodnu skupštinu ili Vladu da je javni tužilac ili zamenik navršio radni vek ili da postoje razlozi za razrešenje.
Tekst pre izmene
Izricanje mera
Član 75.
Republički javni tužilac može u postupku za razrešenje zbog nesavesnog ili nestručnog vršenja dužnosti izreći meru upozorenja ili meru uklanjanja iz javnog tužilaštva, od jednog meseca do jedne godine.
Republičkom javnom tužiocu mere u prvom stepenu izriče ministar nadležan za pravosuđe.
Tekst pre izmene
Dejstvo mera
Član 76.
Mera upozorenja i mera uklanjanja iz javnog tužilaštva upisuju se u lični list.
Dok mera uklanjanja traje, javni tužilac i zamenik imaju položaj kao da su udaljeni sa dužnosti.
Javnom tužiocu i zameniku ne može dva puta biti izrečena mera upozorenja.
Tekst pre izmene
2. Prestanak dužnosti na zahtev javnog tužioca ili zamenika
Član 77.
Javni tužilac i zamenik koji žele da im dužnost prestane podnose pismeni zahtev Narodnoj skupštini, odnosno Vladi.
Tekst pre izmene
III. ODLUČIVANJE O PRESTANKU DUŽNOSTI I POSLEDICE
1. Donošenje odluke
Član 78.
O prestanku dužnosti javnog tužioca odlučuje Narodna skupština, a o prestanku dužnosti zamenika odlučuje Vlada.
Odluka o prestanku dužnosti objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije."
Tekst pre izmene
2. Vreme prestanka dužnosti
Član 79.
Ako o zahtevu za prestanak dužnosti ne bude odlučeno u roku od mesec dana, smatra se da je dužnost javnom tužiocu i zameniku prestala istekom roka od mesec dana od podnošenja zahteva, što se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srbije".
U ostalim slučajevima dužnost prestaje onog dana koji Narodna skupština, odnosno Vlada navede u svojoj odluci.
Tekst pre izmene
3. Posledice prestanka dužnosti
Posledice razrešenja
Član 80.
Razrešenjem prestaju prava po osnovu rada javnom tužiocu i zameniku.
Tekst pre izmene
Posebne posledice po zamenika javnog tužioca
BRISANO - sa 42/2002
Član 81.
BRISAN - sa 42/2002
Tekst pre izmene
Glava šesta
OSOBLJE U JAVNIM TUŽILAŠTVIMA
1. Sastav i broj osoblja
Član 82.
Osoblje u javnim tužilaštvima čine tužilački pomoćnici, tužilački pripravnici i zaposleni na administrativnim, tehničkim, računovodstvenim, informacionim i drugim pratećim poslovima značajnim za javno tužilaštvo.
Broj osoblja u javnom tužilaštvu određuje javni tužilac, aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta.
Akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta ne može stupiti na snagu bez odobrenja ministra nadležnog za pravosuđe.
2. Tužilački pomoćnik
Poslovi tužilačkog pomoćnika
Član 83.
Tužilački pomoćnik pomaže javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca, izrađuje nacrte podnesaka, prima na zapisnik prijave, podneske i izjave građana i samostalno ili pod nadzorom i uputstvima vrši poslove predviđene zakonom i drugim propisima.
Javni tužilac nadzire blagovremenost i kvalitet rada tužilačkog pomoćnika.
Zvanja tužilačkih pomoćnika
Član 84.
Tužilački pomoćnici stiču sledeća zvanja: tužilački saradnik, viši tužilački saradnik i savetnik u javnom tužilaštvu.
Zvanje tužilačkog saradnika može steći onaj ko ima položeni pravosudni ispit, a zvanje višeg tužilačkog saradnika onaj ko posle položenog pravosudnog ispita ima najmanje dve godine radnog iskustva u pravnoj struci.
Zvanje savetnika u javnom tužilaštvu može steći onaj ko ispunjava uslove za okružnog javnog tužioca, a zvanje postoji u Republičkom javnom tužilaštvu.
Ocenjivanje rada tužilačkih pomoćnika
Član 85.
Rad tužilačkog pomoćnika ocenjuje javni tužilac, po pribavljenom mišljenju zamenika javnog tužioca s kojim tužilački pomoćnik radi.
Na vreme ocenjivanja, ocene i posledice ocenjivanja tužilačkog pomoćnika, shodno se primenjuju pravila o ocenjivanju sudijskog pomoćnika.
3. Sekretar
Član 86.
Republičko javno tužilaštvo ima sekretara, koga postavlja javni tužilac iz reda savetnika u javnom tužilaštvu.
Javno tužilaštvo s više od dvadeset zamenika može imati sekretara.
Sekretar pomaže javnom tužiocu u upravi i postavlja se iz reda tužilačkih pomoćnika.
4. Tužilački pripravnik
Prijem tužilačkog pripravnika
Član 87.
Za tužilačkog pripravnika prima se lice koje je završilo pravni fakultet i ispunjava opšte uslove za rad u državnim organima.
Tužilački pripravnik prima se u opštinsko i okružno javno tužilaštvo.
Prvenstvo imaju kandidati koji su pravni fakultet završili sa visokom prosečnom ocenom.
Obuka i radni odnos tužilačkog pripravnika
Član 88.
Osnove programa obuke tužilačkih pripravnika određuje Republički javni tužilac, a program obuke, saglasno osnovama javni tužilac.
Tužilački pripravnik može neko vreme biti upućen na obuku u drugo javno tužilaštvo ili drugi državni organ.
Na trajanje, mogućnost produženja radnog odnosa i na polaganje pravosudnog ispita tužilačkog pripravnika primenjuju se pravila o sudijskom pripravniku.
Volonter
Član 89.
Diplomirani pravnik može, radi sticanja uslova za polaganje pravosudnog ispita, biti primljen na obuku u javno tužilaštvo bez zasnivanja radnog odnosa (volonter).
5. Ostala pravila o osoblju u javnom tužilaštvu
Član 90.
Osoblje u javnom tužilaštvu dužno je da savesno i nepristrasno vrši svoje poslove i čuva ugled javnog tužilaštva.
Na zasnivanje radnog odnosa i prava, obaveza i odgovornosti osoblja u javnom tužilaštvu primenjuju se propisi koji uređuju radne odnose u državnim organima, ako ovim zakonom nije što drugo određeno.
Glava sedma
SREDSTVA ZA RAD JAVNIH TUŽILAŠTAVA
Član 91.
Sredstva za rad javnih tužilaštava obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.
Sredstva moraju da obimom i vremenom priliva u svako doba održe samostalnost i uredan rad javnih tužilaštava.
Glava osma
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
I. PRELAZNE ODREDBE
Nastavljanje dužnosti
Član 92.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca nastavljaju svoju dužnost u javnim tužilaštvima u koja su izabrani ili raspoređeni po Zakonu o javnom tužilaštvu ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 43/91 i 71/92).
Imenovanje zamenika javnih tužilaca
Član 93.
Zamenici javnih tužilaca imenovani po Zakonu o javnom tužilaštvu ("Službeni glasnik RS", br. 63/2001 i 42/2002), koji ne budu imenovani po odredbama ovog zakona do 1. septembra 2003. godine, imaju prava po osnovu rada koja pripadaju postavljenom licu po prestanku funkcije.
Tekst pre izmene
Važenje podzakonskih propisa
Član 94.
Dok na snagu ne stupe podzakonski propisi čije je donošenje predviđeno ovim zakonom primenjuju se odredbe propisa koje važe na dan stupanja ovog zakona na snagu, ako nisu suprotne odredbama ovog zakona.
II. ZAVRŠNE ODREDBE
Stupanje zakona na snagu
Član 95.
Zakon o javnom tužilaštvu ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 43/91 i 71/92) prestaje da važi stupanjem ovog zakona na snagu.
Ovaj zakon na snagu stupa 1. januara 2002. godine.